only the good die young........

O Paprikama se puno piše, no znate li baš sve? Red Hot Chili Peppers su jedna od grupa najprepoznatljivijeg zvuka, koja objedinjuje najraznovrsnije glazbene stilove – rock, funk, punk, rap i postoje preko dvadeset godina. Grupa je mijenjala nekoliko postava, a od samog početka članovi grupe su samo Michael Balzary, poznatiji kao Flea, na bas gitari, te pjevač Anthony Kiedis. U posljednjoj postavi su i bubnjar Chad Smith i karizmatični John Frusciante - ujedno i najbolja kombinacija uz stalni dvojac.

Kiedis je odnedavno autor zanimljive i provokativne knjige "Ožiljci" (u originalu "Scar Tissue" prema istoimenoj pjesmi s albuma "Californication"), koja govori o njegovom životu i odrastanju - s voljenom majkom, ocem krijumčarom i preprodavačem droga na razuzdanoj holivudskoj sceni sedamdesetih godina, o njegovim ljubavima te o počecima RHCP-a i njihovom putu prema uspjehu, na kojem su izgubili originalnog gitaristu Hillela Slovaka, koji je umro od predoziranja heroinom, što je nekoliko puta zamalo stajalo života i samog Kiedisa, i drugim bitnim točkama njergova života. Isti problemi pratili su i Johna Frusciantea, po nekima najboljeg živućeg rock gitarista, koji je s Peppersima snimio četiri studijska albuma ("Mother’s Milk", "Blood Sugar Sex Magik", "Californication", "By the Way"), a Kiedis se na mnogim mjestima u već spomenutoj knjizi prisjeća njihovih zajedničkih pustolovina i kreativnih trenutaka. Knjiga obiluje pričama s turneja, susretima s drugim poznatim osobama te mnogim zanimljivim detaljima iz svijeta glazbene industrije, ispričanim iz prve ruke. Također, bitna strana Kiedisove priče jest njegovo odvikavanje od droge, koje je trajalo praktički koliko postoji i sama grupa, da bi, nakon konačnog otriježnjenja, napisao ovu intimnu ispovijest "Ožiljci", koja je u Americi objavljena u jesen 2004, povodom dvadesete godišnjice postojanja grupe Red Hot Chili Peppers. Kiedis je polovicu svog života proveo u grupi, koja je tako postala dio njegove svakodnevice, a njeni ostali članovi njegovi najbliži prijatelji. Kiedisu je u pripremi knjige za izdavanje pomogao novinar i pisac Larry Sloman, koji je, između drugih brojnih radova o američkoj rock sceni, napisao i knjigu o Bobu Dylanu. Fanovi bi trebali ovo izdanje obavezno imati na svojim policama obavezne literature.

Red Hot Chili Peppers nastaju 1983. (ispočetka su se zvali Tony Flow And The Miracuously Majestic Masters Of Mayhem) kada počinju i sa prvim nastupima po losangeleskim klubovima. Prvotna postava uključivala je Anthonyja, Flea na basu, Hillela na gitari i Jacka Ironsa, iz Hillelovog i Fleainog prvog benda Anthyms (kasnije What Is This) za bubnjevima. Prvi album "Red Hot Chili Peppers" producirao im je Andy Gill, gitarist Gang Of Four, za drugi album "Freaky Styley" unajmilimi su kralja funka - Georga Clintona, no nijedan album nije postigao značajniji komercijalni uspjeh.

Nenadana smrt Hillela Slovaka od posljedica predoziranja heroinom jako je potresla sve članove benda, a pogotovo Anthonyja koji je i sam više puta opasno visio o tankoj niti koja ga je dijelila od smrti. Uzgred rečeno, u 24. godini odlazi na prvo u nizu odvikavanja koja od tada postaju dio njegove svakodnevnice, no pomogli nisu ni odlasci u izolirane predjele Mexica kao niti duhovno prosvjetljenje kod Dalaj Lame. Anthony se uvijek iznova vraćao drogi, a njegov opasan hobi nemalo je puta dovodio u pitanje i egzistenciju benda.

Uskoro na mjesto gitariste dolazi tada 17-godišnji John Frusciante s kojim 1989. snimaju album "Mother's Milk" (posvećuju ga tragično preminulom Hillelu Slovaku) s kojim i počinje njihov put ka svjetskoj slavi. Negdje u isto vrijeme Jacka Ironsa zamjenjuje Chad Smith koji ostaje u bendu sve do danas. 1991. izdaju "Blood Sugar Sex Magik" u kojem vrlo vješto spajaju funk i rock, a pjesma koja ih je vinula na sam vrh bila je "Under The Bridge" - priča o nadvožnjaku ispod kojeg se Anthony nekada drogirao s kriminalcima, ujedno i oda njegovom gradu, Los Angelesu. Nakon izlaska albuma kreću na veliku turneju zajedno sa Smashing Pumpkins, Pearl Jamom i Nirvanom, postaju jedan od najvažnijih bendova devedesetih i po prvi puta pune stadione širom svijeta.

Neposredno prije početka australske turneje iste godine, iz benda odlazi John Frusciante koji više nije mogao kontrolirati svoju ovisnost o heroinu, a bend se nakon velikog uspjeha ponovo nalazi u jakoj silaznoj putanji. Frusciantea mijenja Dave Navarro iz netom rasformiranih Jane's Addiction i ostaje s Peppersima punih sedam godina u kojima uspjevaju izdati tek jedan (čak i po Flei i Anthonyju) prosječan album "One Hot Minute".

Bilo je jasno da im nedostaje Frusciante i da kemija jednostavno ne postoji ako baš ta četiri čovjeka ne sviraju zajedno. Izliječeni Fruscinate vraća se u bend 1999. na Fleinu inicijativu - "Ako se John ne vrati ja napuštam bend". Njegov povratak ujedno označava i prekretnicu u povijesti Red Hot Chili Peppersa. Kod Frusciantea burna i loša prošlost ostala je zapisana na njegovom tijelu - brojne opekline i ožiljci vidljivi su po rukama i ramenima. Sam kaže da kad pogleda u neku svoju stariju sliku, kad je bio scary mršav i još vlasnik vlastitih zubi, ne prepoznaje tu osobu.

Ponovno okupljanje ovjekovječeno je najprodavanijim albumom u njihovoj burnoj karijeri i ogromnom medijskom halabukom. Zbog populariziranog posljednjeg dijela karijere recimo samo ukratko da se "Californication" prodao u 13 milijuna primjeraka u godinu dana, te pridonio daljnjem rastu popularnosti, dok je album "By The Way" dokazao da su Red Hot Chili Peppersi opravdano jedan od najvećih bendova današnjice. Dvostruki "Live in Hyde Park" je prigodni dokument koji zorno prikazuje snagu ove neobične četvorke dok kroče po samom na vrhu svjetske glazbene scene.

Današnji intervju prikazuju sasvim drugačije, zrelije ljude od onih nekadašnjih otkačenih freaky klinaca:

Frusciante - Za razliku od Anthonyja i Flea, ja se ne furam na spiritualno i duhovno. Da bih razvio pozitivnu energiju, dovoljna mi je jedna gitara i usporedba moje prijašnje bijedne egzistencije s mojom sadašnjom.
Flea - Droga nam ne predstavlja više ništa. Ok, povremeno zapalim koji joint. No ako ga nemam, nije kraj svijeta, ja evo više ne pijem ni alkohol. Meditiram svaki dan, budući da mi je važno da rastem i razvijam se kao čovjek, što se tada ponovno odražava u našoj glazbi. Svakodnevna borba s problemima samo me jača.
Chad - Mmh... što da kažem. Meni je hladno light pivo zakon, he-he...
Anthony - Razlika između postave iz 1991. godine za vrijeme albuma "Blood Sugar Sex Magik" i današnje postave ne postoji, jedina je promjena ta da smo odrasliji i zreliji, s mnogo više optimizma, volje za zdravim i ugodnim životom uz stalno stvaranje glazbe. Preporođeni? Itekako! Brinem se o sebi mnogo više. Bude trenutaka kada mi dođe da sve zaribam. Ali ne učinim to.









[IMG]http://img510.imageshack.us/img510/8436/mediumredhotchilipej7.gif[/IMG]

Dugačak put do današnjeg sastava Iron Maidena je započeo davne 1975. godine, kratko nakon što je basista Steve Harris otišao iz benda Smiler. Razlog tomu je bio što se Harrisovim kolegama nisu svidjele njegove pjesme. Naziv za novi bend je Harrisu pao na pamet prilikom gledanja filmske adaptacije Man in the Iron Mask. Naziv Iron Maiden označava srednjevjekovnu spravu za mučenje.

Steve Harris i gitarista Dave Murray su dan danas najstariji članovi benda, prisutni gotovo od samoga početka. Bend je imao dvanaest različitih sastava u 70im godinama. Iako je Iron Maiden bio pod enormnim utjecajem nekolicine bendova kao što su Deep Purple, Led Zeppelin, Black Sabbath, UFO, Yes, Wishbone Ash, Apocalypse, Queen te Judas Priest, njihova najranija ostvarenja nesumnjivo nalikuju na punk.

Pravi Iron Maidenov uspjeh počinje 1978. godine kada se Harrisu i Murrayu pridružuju vokal Paul Di'Anno te bubnjar Doug Sampson.

U to vrijeme Iron Maiden postaje prava senzacija u engleskim heavy metal krugovima. Bend svira već tri godine i skuplja popriličnu količinu lojalnih fanova, no još nemaju snimljen niti jedan album. To se mijenja na staru godinu 1978., bend snima jedan od najpoznatijih demo albuma u povijesti hard rocka, The Soundhouse Tapes. The Soundhouse Tapes čine četiri pjesme, a svih 5000 primjeraka biva prodanu u roku od nekoliko tjedana. Kasnije se The Soundhouse Tapes može pronaći pod enormnom cijenom od nekoliko tisuća dolara, sve do ponovno izadnja 1996. godine. Dvije pjesme na demo albumu, "Prowler" te "Iron Maiden" dostižu prvu poziciju britanske metal ljestvice.

Uspjeh
Nakon izdavanja albuma Iron Maiden 1980. godine, bend uživa veoma velik komercijalan uspjeh i ubrzo se pridružuje najpoznatijim bendovima NWOBHMa (New Wave of British Heavy Metal). Iron Maiden se te godine pridružuje bendu KISS na njihovo Unmasked turneji. Poslije turneje, Dennis Stratton biva izbačen iz benda zbog razmirica. Tada se bendu pridružuje Adrian Smith.

1981. godine bend izdaje svoj novi album Killers. Tek dvije pjesme sa toga albuma su rađene konkretno za njega, dok su ostale uglavnom Iron Maidenovi prijašnju uratci.

Sljedeća razina
Powerslave iz 1984. godine.
Powerslave iz 1984. godine.

Kao i kod mnogih drugih bendova, i u Iron Maidenu je bilo velike konzumacije alkohola. Kakogod, većina članova nije koristila nikakve druge supstance, iznimka biva pjevač Paul Di'Anno koji ima problema sa ponašanjem, uzrokovan uzimanjem kokaina. Baš u vrijeme kada Iron Maiden doživljava uspjeh i u Americi, performanse pjevača opadaju, a 1981. ga zamjenjuje bivši Samsonov pjevač Bruce Dickinson.

Od samoga početka Dickinson ne pokušava impersonirati Paula Di'Annoa već slijedi svoj stil. Prije Dickinsonova dolaska, legendarni DJ Tommy Vance mu je savjetovao da se ne pridružuje Iron Maidenu, no ovaj ga ignorira. Dickinson debitira 1982. izlaskom albuma The Number of the Beast koji se svrstava među klasike heavy metal žanra. Album biva uspješan u cijelome svijetu, a najuspješnije pjesme su "The Number of the Beast", "Run to the Hills" te "Hallowed Be Thy Name". Bend po drugi puta ide na svjetsku turneju, ovoga puta posjećuju SAD, Kanadu, Japan i Australiju. Turneja postaje prepoznatljiva po kontroverzi sa strane religijskih skupina, koje tvrde da je Iron Maiden sotonistički bend. Optužbe su se uglavnom vrtjele oko pjesme "The Number of the Beast", a Steve Harris osporava optužbe tvrdeći da je ista pjesma bazirana na njegovom snu. Optužbe se unatočn tome nastavljaju. Skupina krščanskih aktivista uništava Iron Maiden ploče (uključujući one od Ozzya Osbournea) zapalivši ih. Ono što ne idu u ruku aktivistima je činjenica da je jedan od članova benda krščanin, Nicko McBrain, a on sam ne vidi nikakvih problema u pjesmi.

Iron Maiden se 1983. vraća snimanju studijskih albuma, te u samo nekoliko godina naredaju čak četiri albuma, Piece of Mind, Powerslave, live album Live After Death te Somewhere in Time kod kojega se ističe uloga gitariste Adriana Smitha.

Eksperimentiranje

1988. godine bend iskušava drugačiji pristup za svoj sedmi studijski album naziva Seventh Son of a Seventh Son. Rađa se konceptni album koji priča o mitskom djetetu sa nadnaravnim moćima baziran na knjizi Seventh Son.

Po prvi puta bend koristi klavijature u nekome od svojih studijskih albuma.

Kako bi zaokružili desetgodišnjicu svojih prvih singlova, bend izdaje The First Ten Years seriju desetak CDa.

A Matter of Life and Death
Cover sa prednje strane
Cover sa prednje strane

Četrnaesti studijski album Iron Maidena, diljem svijeta izdan 28. kolovoza 2006. godine ( 5. rujna u SADu i Kanadi ). Producent je ponovno Kevin Shirley, te ponosno nosi titulu najdužeg Iron Maiden albuma.

[IMG]http://img440.imageshack.us/img440/2973/397zx6.jpg[/IMG]
album deadh on the road




iron maiden